Find me here:
www.myspace.com/misrey_whip
I want to be, your light that shines...
Slaba je...
Pada u crne stranice stvarnosti,
Osluškujući otkucaje sata,
Dok u njenim mislima tišina postaje preglasna,
Duša joj tiho jeca,
Pod maskama straha.
Odjednom svjetlost...
Probudila je usnule oči,
Ispirući sve tonove njenog crnila,
Sa nježnim dodirom noći.
Istopljena tuga,
Obavijena svjetlom razigranih duša,
Pod njegovim usnama,
U svakom djeliću njenog bojažljivog srca.
Nježnim velom obavijen,
Poput pahulje dodirnuo je kožu,
I probudio miris procvalih ruža
U ljetnom sutonu…
Somewhere inside you still remind me of a feeling...somewhere deeper still are wounds that are not healing
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam nju volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je traži.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Moj glas je tražio vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svome naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
P.Neruda
